Dragoljub, cvijet čije se ime u prošlosti češće davalo djeci nego danas, jednogodišnja je jestiva biljka puzavica iz porodice dragoljupki (Tropaeolaceae) s cvjetovima narančaste do žute boje.
Do 1997. godine dragoljub je bio jedan od samo dva cvijeta koji se koristio u svrhe poboljšanja okusa ili izgleda jela. Može se dodavati u salate, omlete, piree, marinade, napitke.
U gastronomiji se koristi samo cvijet dragoljuba jer su ostali dijelovi izražene gorčine, ali su zdravi. Cvjetni pupovi i sjemenke podsjećaju okusom na papar. Sjeme biljke, okusom podsjeća na vrlo popularne kapare.
Osim ljepote jelima kojom može doprinijeti, sve je veći broj istraživanja o potencijalnim pozitivnim učincima dragoljuba na ljudsko zdravlje.
Jestivi su svi nadzemni dijelovi biljke, listovi, cvjetovi, pupoljci i nezreli plodovi. Blago je paprenog okusa koji podsjeća na potočarku, a koristi se i u prženju. Cvjetovi sadrže oko 130 mg vitamina C na 100 g ( 3+1 ⁄ 2 oz), otprilike ista količina koju sadrži peršin. Štoviše, sadrže do 45 mg luteina na 100 g.
Nedozrelo sjeme i zatvorene pupove možete se ubrati i konzervirati u octu da postanu začin i ukras koji se ponekad koristi umjesto kapara.
Dragoljub je bogat vitaminom C, fitoncidima i provitaminom A. Djeluje antigljivično, antiseptički, antibakterijski, kao diuretik i laksativ. Kako djeluje antibakterijski, upotrebljava se i za liječenje infekcija poput onih urinarnog trakta. Sumporno ulje u dragoljubu je ljekovito u slučaju bronhitisa, pospješuje izbacivanje sluzi, a koristi se kod astme te pojačava izlučivanje mokraće.
U narodnoj medicini se koristi za bolesti kardiovaskularnog sustava, bronhitis, anemiju i bubrežne kamence. Također se smatra učinkovitim sredstvom protiv skorbuta i stimulatorom rasta kose. U Andskoj narodnoj medicini se koristi kao sredstvo za dezinfekciju rana i liječenje.
Cvjetovi dragoljuba dobri su za pripremu čaja koji sprječava razvitak bakterija, gljivica i virusa, pa se u narodnoj medicini koristi za jačanje organizma, pročišćavanje krvi, ublažavanje tegoba kod upala dišnih i mokraćnih puteva.
Čaj se pripravlja od osušenih cvjetova i listova biljke koji se preliju vrelom vodom ( za jednu šalicu čaja je dovoljno jednu čajnu žlicu osušenog dragoljuba preliti vodom. Odličan je za urinarne infekcije, ali u malim količinama. Možda ovo potakne nekoga da osuši ovu lijepu ukrasnu biljku i spravi od nje čaj.
Sjemenke Dragoljuba su velike i jako dugo se suše, nakon što otpadnu s biljke sklonite ih na suho mjesto da se osuše, dugo će im trebati da se smežuraju i malo posvijetle, tad su suhe. U svom izvornom staništu dragoljub je trajnica, ali se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka.
Juha od dragoljuba, recept: Sastojci po porciji - Šaka mlađih, onih manjih, listova dragoljuba; Manji krompir; voda; sol i malo maslinovog ulja ili vrhnja - što vam više paše ili imate u kući.
Priprema: Pristavite u hladnu vodu krompir izrezan na kockice, pa prije nego bude mekan dodajte listove dragoljuba. Još par minuta kuhanja, a onda sve u blender. Nije da mora, ali je fino. Posolite i dodajte neku od masnoća - ulje ili vrhnje.
Savjetujem da se držite recepta i ne dodajete nikakve druge začine. Šteta je bilo čime pokriti ovaj divan okus dragoljuba. Jače ili slabije ljut okus možete kontrolirati većom količinom listova ili dodavanjem vrhnja.
Iako potječe iz Južne Amerike, dragoljub se može lako uzgajati u mnogim dijelovima svijeta jer je vrlo prilagodljiv seoski cvijet, a u Evropi se koristi od 17. vijeka. Dragoljub ili kapucinka se sije tek kada prođe opasnost od mraza.
Dragoljub je rijetko opisivan u knjigama o travarstvu. U svojoj postojbini koristio se kod dišnih i mokraćnih infekcija, a u tu svrhu koristio se i u evropskoj fitoterapiji.